Šta se čuje u vašoj tišini?

Neuobičajeno toplo zimsko veče, odlučim da izađem sa prijateljima. Moja mama će čuvati dete. A dete nahranjeno, okupano, presvučeno, uspavano. Dakle – sve je pod kontrolom! Već osećam miris vina na usnama, radujem se izostanku “ko je jači T- Rex ili Triceratops?” tema. Konačno veče sa odraslima! Milina. Još samo da se pobrinem za mamu i adio!

“Mama, imaš dobar film na TV, počinje u 21.30h, taman. To je onaj film sa onom glumicom što je glumila u onom filmu…ma znaš”?

Tišina.

“Ustvari, daa, gledala si ga već. Ne brini, imam sjajnu knjigu za tebe! Eno ti je na stočiću pored kreveta. Svideće ti se sigurno, taj pisac je sad baš popularan”!

I dalje tišina.

“OK, u pravu si. Možda je bolje da se opustiš uz novine, baš sam danas kupila novi broj nedeljnika, tu imaš svašta da pročitaš”.

I konačno odgovor:

“Ćerko, ako ti ne umeš sama sa sobom, ja umem”.

!?

I zaista…umemo li “sami sa sobom”?

Koliko nam je lako da ostanemo sami sa svojim mislima?

Šta je to sto nas goni da popunjavamo prostor i vreme sadržajima koji nam pružaju osećaj celovitosti i smisla?

Hajde, prisetite se…Koliko često srećete osobe koje sede u kaficu i samo piju kafu (ili ne daj bože alkohol)? Bez telefona, bez lap topa, bez novina na stolu ili u ruci?

A šta biste pomislili ako biste je ipak videli? U najmanju ruku da joj nije dobro!

Izgleda da je biti sada i ovde teže nego što izgleda…

Često se čini da je “tamo negde” lepše nego ovde, da će sutra biti bolje nego danas. A zapravo, imamo samo sada i samo ovde, baš tu gde jesmo.  I dok razmišljamo o greškama koje smo u prošlosti pravili, dok strepimo nad mogućim događajima u budućnosti ono danas u kojem jedino možemo napraviti promenu nam bespovratno prolazi.

 

A šta je sa tišinom?

Ok, sada i ovde. Ali sada, ovde i još u tišini!? Too much!

Verujem da tišina nosi najglasnije poruke, samo ako joj damo šansu. Samo ako zaćutimo. Ne uz film, knjigu, kompjuter već sami…sada, ovde, u tišini…

Svi odgovori kriju se u nama. Sve odgovore već znamo, sve ideje već imamo, sva rešenja već posedujemo, samo ako ih čujemo, osetimo, spoznamo…Tu su, u nama. I uvek, baš uvek, ćemo izabrati najbolju opciju za sebe, samo ako verujemo- sebi. I ako omogućimo sebi prostor i vreme da razmislimo o tome šta nam je zaista važno u životu.

Da slažem se, lakše je, brže i jednostavnije dobiti sve odgovore instant, platiti za tuđi savet, iskustvo, rešenje. Brzo, lako, efikasno. Slažem se, put samospoznaje je teži i duži ali vrednost uvida i spoznaja koje sami steknemo je neprocenjiva, nemerljiva, neprolazna.

Ljudi koji menjaju svet kreću od svog sna, svoje vizije. Oni vide, čuju, osećaju svoj san kao da je stvarnost. Kao da je već realizovan. Kada znamo gde želimo da stignemo svi putevi će nas voditi tamo. I samo putovanje biće inspirativno, izazovno i zabavno jer nam pruža prilike da se podsetimo šta istinski želimo i šta nam je suštinski važno.

Vidite, slušajte i osetite svoje snove… Pronađite svoj “životni kompas”. Kada zažmurite, dišete duboko i čujete svoje otkucaje srca zapitajte se – Šta Vam je suštinski važno u životu? I živite baš takav život, ispunjen svim tim vrednostima, bez kompromisa. Sada i ovde.

 

Šta vidite kad zatvorite oči?

Kako se osećate sami u tišini?

Ko ste bez telefona, kompjutera, knjiga, novina?

Ko ste kad niste sa prijateljima, decom, kolegama?

Šta se čuje u Vašoj tišini?

 

Autor teksta: Marijana Lazić, coach

 

Ovaj post ima 7 komentar/a

    1. Marijana lazic

      Hvala Irena,
      Ovakvi komentari me posebno motivisu i dodatno inspirisu da svojim tekstovima nastavim da podrzavam sve koji zele da rastu i razvijaju se.

    1. Marijana lazic

      Hvala Jovana,
      Drago mi je da su te pitanja inspirisala na razmisljanje. Verujem da ce ti odgovori do kojih budes dosla biti posebno dragoceni.

      1. Marijana Lazic

        Hvala Jovana,
        Drago mi je da su te pitanja inspirisala na razmisljanje. Verujem da ce ti odgovori do kojih budes dosla biti posebno dragoceni.

  1. Sebastien

    Kad svima ponestaje motiva Partizan se bori kao da su životne utakmice, koje im rezultatski ništa ne znače. Interesantno, ovo bi trebali analizirati u Cedeviti i Zvezdi jer su mnogo bolje plaćeni , a svejedno im je da li bube ili pobeđuju, ne pokazuju uopšte emocije, mmogo su ufurani i ako to ne shvate na lošem su putu.

Ostavite odgovor