Blog
Long time no read. Dakle, drugi mesec je proleteo u treptaju oka. Počeo je tako što je moj šef otišao na odmor u trajanju od 3 nedelje, ostavivši mene, sa mesec dana iskustva u kompaniji da preuzmem odgovornost za sva pitanja koja bi se mogla pojaviti dok on nije tu. Znam, verovatno se pitate, odakle mu toliko poverenja? Pa, moj šef je žargonski rečeno, totalni Car. Ne samo da je imao poverenja, već je i rizikovao, ne znajući šta će ga sačekati kada se vrati, što je meni stvorilo dodatnu motivaciju da dam svoj maksimum. Mislim da je ovo odličan primer svim menadžerima, tim liderima i prva od naučenih lekcija koju bih volela da spomenem u ovom blogu. U nastavku bih želela da podelim sa vama ostale ključne lekcije koje sam naučila za ovaj kratak, a dinamičan period zvan „novi početak“.
Druga, a meni lično najteža stvar koju sam naučila je ta da je ok praviti greške. Vi ste tu da učite, a kako biste drugačije to uspeli ukoliko sve što radite, radite savršeno? Bendžamin Barber, američki pisac, je jednom prilikom rekao: „Ja ne delim svet na one koji su slabi i na one koji su jaki ili na uspehe i neuspehe. Delim svet na one koji su voljni da uče i na one koji to nisu“.
Dalje, bitno je da budete proaktivni. Iako možda u trenutku deluje kao da nikog ne zanima vaša ideja ili želja da uradite nešto za svoju kompaniju, verujte mi, nije tako. Na primer, moja proaktivnost će me poslati u Brisel da držim radionice za zaposlene tamo, što dokazuje da se ona itekako vrednuje.
Budite hrabri! Pitajte! Predložite!
Uključite se u razgovore sa kolegama, sa šefovima, menadžerima. Interesujte se za njihov posao. Takođe, preuzmite odgovornost za svoje postupke. Isprva bude neprijatno, da, ali na duže staze se isplati jer time demonstrirate svoj integritet i kreirate poverenje. Usporite. Još jedna od težih lekcija i moja konstantna zona za razvoj. Ništa se neće desiti ukoliko odgovorite na mail za par sati, a ne u tom trenutku. Prvo sakupite što više informacija, i uvek, ukoliko niste sigurni, pitajte.
Nebrojano puta me je to spasilo od pravljenja katastrofalnih grešaka. Ono što se meni posebno sviđa u kompaniji Tata Consultancy Services je kultura i različitost koja se posebno vrednuje. To je usko povezano sa Feedback – om, koji je konstantan. Primera radi, jednom nedeljno, moj šef i ja imamo PDP (professional development plan) sastanak, gde sumiramo nedelju, vraćamo se na ključne tačke i akcione korake, revidiramo određene stvari ukoliko postoji potreba za tim i imamo 1 na 1 feedback. Obostrano. Što znači da jednom nedeljno sednemo i kažemo jedno drugom šta smo to dobro uradili te nedelje, ali takođe, ukoliko je potrebno, razgovaramo o zonama za razvoj i šta bi moglo da se uradi bolje i drugačije. Jer, na kraju krajeva, feedback i treba da bude dvosmeran. I kao poslednja lekcija, ali ne i najmanje bitna, usko povezana sa prethodnom, pohvalite sebe. Častite sebe. Nekada nam je povratna reakcija od nas samih potrebnija više nego nebrojano mnogo feedback-ova od drugih.
I za kraj, volela bih da podelim sa vama nešto što mi je rekao senior kolega iz Švedske, a citat prenosim ucelosti u originalu:
„ In the corporate world /work life you can (or shall) expect that obstacles will appear and what you hope to achieve may not be the end result . I.e. we all have to remember to be satisfied when we have done our best!“
Ovaj citat mi je došao u pravom trenutku u momentu kada sam mislila da sve što radim, radim pogrešno. I to je zapravo cela filozofija. Uvek treba težiti da što bolje odradite svoj posao, ali na kraju dana, ukoliko ste dali sve od sebe, pa, znate šta? To je sasvim u redu i da, dovoljno je.