Blog
Organizaciona kultura i način timskog funkcionisanja jedna je od najvažnijih tema u HR-u. Otkrivanje načina na koji kompanija pristupa izazovima, stresu, konfliktima, ciljevima može biti odlična polazna osnova za rad na unapređenju funkcionisanja jednog sistema. Kolektivno nesvesno dele svi zaposleni i možemo nazivati različitim terminima: od psiholoških poput – kolektivno nesvesno, nesvesni životni plan, kolektivni skript pa do biznis imena kao što je organizaciona klima ili organizaciona kultura.
Priča počinje sa osnivačem i njegovim roditeljima
O timskoj dinamici volim da govorim kao o jednoj velikoj priči. Priči koja, uglavnom, nije iskomunicirana, ali jeste priča koju kompanija živi. Kao i svaka priča, i ova ima početak, sredinu i kraj.
Šta je na početku priče? Na početku je ideja osnivača kompanije o tome šta želi da postigne i neki plan kako će tamo stići. Naravno, uz plan na nesvesnom nivou razvijaju se i alternativne „šta ako“ strategije. Šta ako ne ostvarim plan, šta ako promenim cilj, šta ako bude smak sveta…. Na istom tom, nesvesnom planu razvijaju se i različite ideje o tome šta ćemo u tim situacijama. Kako je ovaj plan nije svestan, dalek je od razuma pa su i strategije takve. Ove nesvesne strategije osnivač kompanije nije sada smislio. Na protiv, to su iste strategije kojima je pribegavao od ranog detinjstva kada je formirao i svoj životni plan.
Primer: Osnivač je, recimo od ranog detinjstva bio dete koje zna šta hoće, prvenac je. Šta god da uradi svi su na njega ponosni i imaju puno očekivanja od njega. Naravno, kao i svako dete, grešio je. Kako ne bi razočarao roditelje, osmislio je način na koji će okriviti nekog drugog: „Nisam ja kriv, da nije bilo njega, ovo se ne bi dogodilo“. Pomagalo je, služilo je svrsi pa je i zapamćeno kao alat za izlaženje iz takvih situacija. Danas, osnivač kaže isto to: „ako ne ostvarim svoj cilj, naći ću krivca. Ja ću ostati ispravan.“ I tako, od ideje o osnivanju firme dolazimo do jednog sistema od pedesetak zaposlenih. Sistem radi, napreduje, ostvaruje oko 80% godišnjih ciljeva (što je i više nego odlično). Kada god se dogodi nešto što odstupi od idealnog scenarija dolazi do akcije traženja krivca. Zbog čega?
Organizacija kao organizam
Kao i svaki organizam, i kompanija ima tendenciju da uči od roditelja. Roditelj je u ovom slučaju osnivač. On je prenosio poruke „ovo se radi ovako“. Njegov lični životni plan i načini funkcionisanja utkani su u temelje organizacije. On je učio svoj prvi tim, prvi tim je učio drugi tim i tako sve do najnovijeg zaposlenog. Sistem je, na kolektivnom nesvesnom planu, usvojio sve one ideje i pravila koje je imao osnivač. Naravno, kao i o svakom drugom životnom planu, ni o ovom se ne priča. Međutim, šta se dogodi kada, na primer, neki od projekata prođe lošije od zamišljenog. Budi se nesvesno koje kaže: „Nisam ispunio roditeljska očekivanja, oni će biti ljuti na mene, zato ću ja naći krivca i svu odgovornost pripisati njemu“. Deluje poznato? Baš zato što je to način na koje naš osnivač funkcioniše od ranog detinjstva. Kompanija je sada njegovo dete koje je naučio šta se radi u takvim situacijama. Tada su figure koje proigravaju scene traženja i nalaženja krivca zapravo najnebitnije u priči. Možemo ih zamisliti kao marionete koje proigravaju scene upisane u životni plan. Jedan će biti tragač za krivcem troje će govoriti „strašno, strašno“, petoro je ćutati…. baš kao i u osnivačevoj porodici nekada davno.
Ovaj deo kolektivnog nesvesnog plana možemo nazvati „žrtveno jagnje“ ili „drvena noga“ i u osnovi ima rečenicu: „ da nije bilo njega/nje/njih ja bih ispunio svoja očekivanja, on/ona/oni su krivi što to nije tako, ja nemam ništa sa time“.
Kako izgleda realnost kompanije koja ima ovaj nesvesni proces?
Svake godine u svakom sektoru postoji po jedno žrtveno jagnje. Najčešće je to menadžer ili zaposleni koji više nije u sistemu. Tada se o njemu priča kao o osobi koja je ultimativni i jedini razlog što plan nije ostvaren. Kriv je za sve. Loše je radio, imao je loše namere, upropastio je, unazadio je… da nije bilo njega, danas bismo bili ponosni.
Kada razmislimo, baš zvuči kao dete koje je okrivilo psa za slomljenu saksiju.
Možemo primetiti kako čitav ovaj plan zapravo beži od razočarenja, zato je razočarenje i ne ispunjavanje očekivanja ono kako se ovaj plan najčešće i završi. Kada nema više osobe koja bi mogla da bude žrtveno jagnje sistema, naš osnivač pribegava kolektivnoj krivici pa može reći: „ljudi su loši, ja ovako dobar ne mogu da funkcionišem sa ovim krugom ljudi koji greši“.
Nesvesni plan kompanije ima uz ovaj još puno aspekata, više ili manje funkcionalnih u realnim situacijama. Međutim, bez obzira na to što su disfunkcionalni i neprijatni ipak ih koristimo.
Kako se priča završava?
U radu sa kompanijama sam bio svedok brojnih otkaza, nagrađivanja, pomeranja, feedback-ova, sastanaka za koje sa sigurnošću mogu da tvrdim da su zapravo proigravanje scena iz nesvesnog plana. Svakom scenom smo sve bliži strani na kojoj piše „the end“.
Krajevi su, za razliku od pravih bajki, različiti. Od srećnih koje završe kao uspešne kompanije koje nam prvo padnu na pamet kada zamislimo reč kompanija pa do vrlo disfunkcionalnih koje vode bankrotima, zatvaranjima, sudskim postupcima ili katancima.
Smatram da je rad na kolektivnom planu ili organizacionoj klimi izuzetno važan za funkcionisanje jednog sistema. Važno je osvestiti kako to izgleda nesvesni plan, šta sve podrazumeva, koji procenat zaposlenih je uključen u proigravanje ovog plana i, naravno, šta možemo drugačije. Plan jeste dubok, nesvestan, godinama potvrđivan i ojačavan, ali nije nepromenjiv. Zdrava organizaciona klima je organizaciona klima koja je ispitala i prilagodila svoj plan tako da danas, u realnom kontekstu, odgovara ciljevima. Ipak, plan je osmišljen kada je osnivač imao samo 5 godina, nije realno za očekivati da će nam i danas odgovarati kada imamo sistem sa 50 odraslih i funkcionalnih ljudi.
Kada preispitamo nesvesni plan kompanije i osvestimo delove tog plana imamo i mogućnost i odgovornost da taj plan menjamo. Korak po korak, akcijom po akcijom možemo doći do jednog novog, funkcionalnog plana. Plana koji ispred „the end“ ima i „i živeli su srećno do kraja života.“